Thursday, October 31, 2013

Koji su mehanizmi kontrole ponašanja u javnim prostorima?

Tijana Kostić
Jovana Jovanović


REFERENCE

1.Discipliniranje predpostavlja mehanizme koji će prinudu sprovoditi preko sistema osmatranja, tj. takvo ustrojstvo gde tehnike koje omogućavaju vidljivost jedinki ujedno prenose dejstvo vlasti i gde, povratno, istrumenti prinude čine jasno vidljivim one nad kojima se ta prinuda vrši.
...
„Ulančavanje“ sukcesivnih aktivnosti pruža vlasti mogućnost upravljanja i ovladavanja vremenom: mogućost detaljne kontrole i pravovremene intervncije (odnosno diferencijacije, korekcije, sankcije, eliminacije) u svakom trenutku; mogućnost karakterizacije, znači i korišćenja jedinki u skladu sa rangom koji zauzimaju u nizovima koje nužno prelaze; mogućnost akumulacije vremena i aktivnosti, odnosno njihovog ponovnog nalaženja u zbirnom i iskoristivom obliku kakav nudi krajnji rezultat tj. konačna osposobljenost jedinke.
...
Svaka aktivnost disciplinovane jedinke treba da ima svoj ritam i da se odvija u skladu sa naredbama koje su efikasne zahaljujući tome što su kratke i jasne; zapovest ne sme da se objašnjava, pa čak ni da se formulise; potrebno je i dovoljno da ona izazove željeno ponašanje.
...
Panoptikon:
...Njega vide, ali sam ne vidi; on je objekat informacije, ali nikada subjekt u komunikaciji.
...
Otuda proističe glavna posledica Panoptikona: indukovanje u zatvoreniku svesti o njegovoj stalnoj vidljivosti, čine se obezbeđuje automatsko funkcionisanje vlasti. Treba postići da efekti nadzora budu neprekidni, čak i ako je njegovo dejstvo diskontinuirano; savršenstvo vlasti teži da učini nepotrebnim njeno aktuelno izvršenje.
...
Onaj ko podleže potpunoj vidljivosti i to zna preuzima na sebe stege vlasti; on ih spontano primenjuje nad samim sobom; on u sebe integriše odnos vlasti u kojem istovremeno igra dve uloge; postaje načelo vlastitog potčinjavanja.
...
Sledstveno tome postaje nevažno ko vrši vlast. Bilo ko, gotovo slučajno uzet može da pokrene mašineriju: u nedostatku upravitelja, to mogu da rade njegova porodica, bližnji, prijatelji, posetioci, čak i njegova posluga.
...
Međutim, njega ne treba uzeti kao oniričko zdanje: on je dijagram mehanizma vlasti dovedene do svoje idealne forme; njegovo funkcionisanje, iz kojeg su isključeni svaka prepreka ,otpor ili trvenje, može se pretstaviti kao arhitektonski i optički sistem u čistom stanju: on je, zapravo oličenje političke tehnologije koja može i treba da bude nevezana za neku specifičnu upotrebu.
...
Da bi se takva vlast vršila, ona mora da raspolaže instrumentom stalnog, sveobuhvatnog i sveprisutnog nadzora koji sve čini vidljivim pod uslovom da sebe čini neprimetnim.
(Michel Foucault, Nadzirati i kažnjavati)

2.“ Sada sam znao: stvari su čitave u onome, što izgledaju- a iza njih... nema ništa...
...Ja sam u ovoj beloj ulici koju obrubljuju vrtovi. Sam i slobodan. Ali ta sloboda malko je nalik na smrt.
(Jean Paul Sartre, Mučnina 96, 154)

3.Behavior in Public Places (BPP) outlines the "situational proprieties" of various forms of social interaction, including access, involvement obligations, attention, and tactful leavetaking. Though situational proprieties may not have any clearly visible instrumental function for the participants, Goffman believes that they function to "give body to the joint social life ... " (BPP, p. 196). Respect for situational proprieties is essential for providing the social order necessary for peaceful and secure coexistence. Although no individual social situation is representative of the institution in which it is embedded, the behavior of individuals in social situations does say something about their regard for broader units of social life (BPP, p. 220). Situational improprieties, for instance, may serve to express alien­ation from a class, community, social establishment, or institution (BPP, p. 223).
(Erving Goffman, Behavior in Public Places)

4.„I do not think that a society can exist without power relations, if by that one means the strategies by which individuals try to direct and control the condust of others. The problem, then, is  not to try to dissolve them in the utopia of  a completely transparent communication but ti acquire the rules of law, the management techniques, and also the morality, ethos, the practice of the self, that will allow us to plat these games of power with as little domination as possible.“
 (Michel Foucault, ECSPF, 298)

5.  The central concept of Nash equilibrium is much more general. A Nash equilibrium recommends a strategy to each player that the player cannot improve upon unilaterally, that is, given that the other players follow the recommendation. Since the other players are also rational, it is reasonable for each player to expect his opponents to follow the recommendation as well.

http://www.cdam.lse.ac.uk/Reports/Files/cdam-2001-09.pdf

Na koji način se vrši manipulacija putem vizuelnih medija u fizičkom javnom prostoru?

Ivana Vukelić
Sara Dević

Na koji način se menja javni prostor?

Ivana Zlatković M-2013/094
Aleksandra Kresoja M-2013/043


REFERENCE

1. M.T.Suzuki Predavanja o zen-budizmu

http://yu-budizam.com/tumacenja/cedomil-veljacic/zen-i-zapadna-misao/http://yu-budizam.com/tumacenja/cedomil-veljacic/zen-i-zapadna-misao/
http://www.ivantic.net/Ostale_knjiige/zenbudizam.pdf


"Dokle god je nesvesnost nagonska, ona ne prevazilazi nesvesnost životinja ili male dece. To ne može biti nesvesnost zrelog čoveka. Njegova nesvesnost je izvežbana, u nju su uključena sva svesna iskustva kroz koja je prošao od detinjstva i koja sačinjavaju njegovo potpuno biće.

...............

Zen sad traži od zrelog čoveka da se oslobodi od ove afektivne zagađenosti, a, takođe i da se oslobodi intelektualno svesnog uplitanja, ukoliko iskreno želi da ostvari slobodan i spontan život u kojem ga neće spopadati uznemirujuća osećanja kao što su strah, nelagodnost ili nesigurnost. Kad dođe do tog oslobođenja, na području svesti počinje da dejstvuje „izvežbana” nesvesnost.

..............


Induvidualnost ima takođe važan udeo u ograničavanju čovekovog ja, no ona je političnija i etičkija, tešnje je povezana sa idejom odgovornosti. Ona spada u područje relativnosti. Može doći u vezu sa težnjom za isticanjem sopstvene ličnosti. Uvek je svesna drugih, pa je, u toj meri, oni i kontrolišu. Gde je naglašen individualizam, tu preovladava uzajamno sputavajuće osećanje napetosti. Tu nema slobode, ni spontanosti; doboka teška atmosfera inhibicije, ugnjetenosti i pritiska savladava čoveka, te je rezultat psihološka poremećenost u svim svojim vidovima.

..............

Konačno, postići blagostanje znači napustiti svoje ja (ego), odreći se pohlepe, prestati sa uplitanjem oko očuvanja i veličanja ega, ono znači biti i sebe doživeti u činu bivstvovanja, a ne kroz posedovanje, tvrdičenje,gramženje, korišenje.

.................

Da bi opstalo, svako društvo mora tako uobličiti karakter svojih članova da oni žele da učine ono što moraju učiniti; njihova društvena funkcija se mora u njih usaditi i pretvoriti u nešto što čine iz unutrašnje potrebe, a ne zbog prinude.

................

Društva se , naravno , razlikuju po krutosti s kojom nameću svoj društveni karakter i poštovanjem zabrana (tabua), čija je svrha da taj karakter zaštiti, ali u svim društvima postoje zabrane čije narušavanje dovodi do ostrakizma.

................


Dok se u onoj meri u kojoj je životinja – najviše boji smrti, kao čovek najviše se plaši potpune usamljenosti. Ovaj strah delotvorni je činilac koji ne dozvoljava svest o zabranjenim osećanjima i mislima. 

................


Pošto svest predstavlja samo malo, područje društveno šematizovanog iskustva, stanje potisnutosti dovodi do toga da sam ja, kao nebitna, društvena ličnost odvojen od sebe kao celovite ljudske ličnosti odvojen od sebe kao celovite ljudske ličnosti. Sam sam sebi stranac, pa su mi u istoj meri i svi drugi strani."

2. I ching-The Book of Changes




3. Georg Vilhelm Fridrih Hegel - Fenomenologija duha

http://www.ivantic.net/Ostale_knjiige/fenomenologijaduha.pdf


"Sada:ono je već prestalo da postoji u isti mah kada je pokazano; ono sada koje postoji u isti mah kada je pokazano; ono sada koje postoji jeste jedno drugo sada, a ne pokazano sada. I tako mi vidimo da se sada sastoji upravo u tome da u istom trenutku u kojem jeste ono već ništa nije. To sada, cim nam se pokaže, ono je već jedno bivše sada; I u tome je njegova istina; ono ne poseduje istinu bića."



4. Mišel Fuko

 http://heartefact.org/wp-content/uploads/2010/10/Misel-Fuko.pdf


5.Francis Fukuyama- Kraj istorije i poslednji čovek

http://mudrac.ffzg.hr/~dpolsek/fukuyama_kraj%20povijesti_prijevod_vecina.pdf

http://bk.docsity.com/sr-dokumenti/Kraj_istorije_i_poslednji_covek-Beleska-Uvod_u_filozofiju_i_kriticko_misljenje-Filozofija_pdf
http://www.revalvaatio.org/wp/wp-content/uploads/fukuyama-the_end_of_history.pdf


"Prema tome, ljudska istorija mora da bude viđena ne samo kao niz različitih civilizacija i novoa materijalnog dostignuća nego, što je važnije, kao niz različitih oblika svesti. Svest – način na koji ljudska bića misle o fudamentalnim pitanjima ispravnog i pogrešnog, aktivnosti za koje smatraju da ih zadovoljavaju, njihova verovanja o bogovima, čak i način na koji opažaju svet – menja se, tokom vremena, fudamentalno.Pošto su ove perspektive bile uzajamno protivrečne, sledi da je velika većina bila pogrešna ili oblik „lažne svesti” koju će kasnije istorija demaskirati.

.................

Naše sadašnje želje uslovljene su našim društvenim miljeom koji je, opet, proizvod celokupnosti naše istorijeske prošlosti.

................

Prirodni čovek nije živeo u društvu, nije se uspoređivao sa drugima ili živeo u veštačkom svetu strahova, nadanja i očekivanja koje je stvorilo društvo. On je bio srećan zbog toga što je iskusio osećanja svoje sopstvene egzistencije, što je bio prirodan čovek u prirodnom svetu. On nije težio da koristi svoj razum tako da gospodari prirodom; nije postojala potreba jer je priroda bila suštinski milosrdna, niti je razum za njega, kao usamljenom pojedincu, bio prirodan.

 ................

Poslednji čovek nije imao želju da bude priznat kao viši od ostalih a bez nje nisu bili mogući izvrsnost ili postignuće. Zadovoljan svojom srećom i nesposoban da oseća bilo kakav stid što nije u stanju da se izdigne iznad tih potreba, poslednji čovek je prestao da bude ljudsko biće.

 ................

Život poslednjeg čoveka je život u sigurnosti i materijalnom obulju, tačno ono što su zapadni političari skloni da obećavaju svojim biračkim telima. Da li je to zaista ono na šta se svodi ljudska priča tokom nekoliko milenijuma? Zar ne bi trebalo da se plašimo da ćemo biti srećni i zadovoljni našom situacijom, ne više kao ljudska bića nego kao životinje roda homo sapiens?

................

Odnos gospodara i roba na domaćem platnu prirodno se kopira na nivou država, na kojem nacije kao celine teže priznanju i stupaju u krvave bitke za nadmoć.

................


U liberalnoj demokratiji država je po definiciji slaba: očuvanje sfere individualnih prava znači ograničenje njene moći. Nasuprot tome autoritarni režimi na desnici i levici težili su da koriste moć države da bi upali u privatnu sferu i kontrolisali je za različize ciljeve – da bi izgradili vojnu moć, promovisali egalitaran društveni poredak ili izazivali brz ekonomski rast. Ono što je izgubljeno na polju individualne slobode, stečeno je na nivou nacionalnog cilja.

................

Istorija se nastavlja kroz stalan proces sukoba u kome se sistemi mišljenja kao i politički sistemi sudaraju i raspadaju usled njihovih sopstvenih protivrečnosti."



6. Teorija kritične mase


It is common for people to say "but what can we do?" or something similar. The critical mass theory explains why we need to be proactive and make the change happen quicker.



7. Zakon velikih brojeva


8. Teorija verovatnoće

Teorija verovatnoće proučava i objašnjava zakonitosti koje 
nastaju pri istovremenom uticaju velikog broja slučajnih faktora. Ova 
matematička disciplina je osnova matematičke statistike, teorije 
slučajnih procesa, teorije masovnog opsluživanja, teorije pouzdanosti, 
itd.

9. Zakon entropije

-- «nered» se u zatvorenom sistemu može samo povećavati ili ostati konstantan--

--Ентропија је тежња система да спонтано пређе у стање веће неуређености, дакле, ентропија је мера неуређености система.--


11. Tactical Urbanism


12. Teorija haosa i efekat leptira


--Chaos is the science of surprises, of the nonlinear and the unpredictable. It teaches us to expect the unexpected. While most traditional science deals with supposedly predictable phenomena like gravity, electricity, or chemical reactions, Chaos Theory deals with nonlinear things that are effectively impossible to predict or control, like turbulence, weather, the stock market, our brain states, and so on. These phenomena are often described by fractal mathematics, which captures the infinite complexity of nature. Many natural objects exhibit fractal properties, including landscapes, clouds, trees, organs, rivers etc, and many of the systems in which we live exhibit complex, chaotic behavior. Recognizing the chaotic, fractal nature of our world can give us new insight, power, and wisdom. For example, by understanding the complex, chaotic dynamics of the atmosphere, a balloon pilot can “steer” a balloon to a desired location. By understanding that our ecosystems, our social systems, and our economic systems are interconnected, we can hope to avoid actions which may end up being detrimental to our long-term well-being.--

The Butterfly Effect: This effect grants the power to cause a hurricane in China to a butterfly flapping its wings in New Mexico. It may take a very long time, but the connection is real. If the butterfly had not flapped its wings at just the right point in space/time, the hurricane would not have happened. A more rigorous way to express this is that small changes in the initial conditions lead to drastic changes in the results. Our lives are an ongoing demonstration of this principle. Who knows what the long-term effects of teaching millions of kids about chaos and fractals will be?


Wednesday, October 30, 2013

Ko pravi javni prostor i za koga?

Milica Voštić M-093/2013
Ana Tmušić M-194/2013


REFERENCE:

1) http://www.unhabitat.org/downloads/docs/State_of_the_World_Cities_Report2012.pdf

UN Habitan -The prosperity of Cities

Reduces disaster risks and vulnerabilities for the poor and build resilience to adverse forces of nature.
- Creates harmony between the five dimensions of prosperity and enhances the prospects for a better future.
- Stimulates local job creation, promotes social diversity, maintains a sustainable environment and    recognizes the importance of public spaces.
- Comes with a change of pace, profile and urban functions and provides the social, political and economic
   conditions of prosperity.


2) http://heartefact.org/wp-content/uploads/2010/10/Misel-Fuko.pdf

Mišel Fuko, "Treba braniti društvo"

"Teorija dominacije, odnosno teorija dominacije umesto teorije suvereniteta, znači sledeće: umesto da pođemo od podanika kao jedinke ( ili čak podanika kao mnoštva) i tih elemenata koji bi prethodili odnosu i koje bismo mogli lokalizovati, trebalo bi poći od samog odnosa vlasti, odnosa dominacije tamo gde se on zasniva na činjenicama i gde deluje, te videti kako sam taj odnos određuje elemente na koje se odnosi."

3) http://www.youtube.com/watch?v=mwdhWL4_TZ0

Milton Friedman, "O kolektivizmu"

"Ja želim da se ljudi zamisle o stanju u kojem se nalaze i da shvate da je održavanje slobodnog društva vrlo teška i komplikovana stvar, koja zahteva samonegirajuće poteze najekstremnije vrste."

4) Alan Kostrenčić, Zagreb, 25.08.2006. "Place vs. Space"

"Tradicionalni javni prostor počiva na sakralnom ili pak profanom kvalitetu (veće simboličko značenje od same funkcije).
...
Arhitektura Moderne  -izmeštanje simboličkog u apstraktno. Modernistički prostor pati od problema nepostojanja mesta. On pokušava tu metafizičku prazninu odsustva značenja nadomestiti znakovima, međutim znak svojom jednoznačnošću, za razliku od simbola, može preneti samo informaciju ali ne i smisao.
...
Post-moderna arhitektura pokušaće rešiti probleme nedostatka značenja, kroz povratak simboličkom, ali u vidu formalnih elemenata, i potpuno promašiti. Praznina besmisla pokušava se zameniti spektaklom. Problem nedostatka smisla - smisla u egzistencijalnom pogledu, proizilazi iz gubitka sebe/bivstva.
...
Savremena situacija teži za novom vrednošću/kvalitetom. Japanski arhitekta  Kisho Kurokawa navodi kako bi se tradicionalnom dualizmu svetog i profanog trebao dodati treći element - zadovoljstvo. Deleuze i Guatari bilo koji oblik društvene organizacije posmatraju kao tok želja. Slavoj Žižek zaključuje da želja kao simptom ljudskog postojanja (bića) može postati i svoj opozit - fetiš. Fetiš kao "deformacija" želje uslovljen je nemogućnošću njene realizacije.
...
Fetiš je paranoidna želja, želja koja je impotentna u svojoj potrebi da spaja stvari. Prostor fetiša je izjednačen sa prostorom spektakla.
...
Tradicionalni javni/urbani prostor je mesto susreta, mesto komunikacije, dok savremeni, ultra-moderni prostor postaje mesto informacije/spektakla."

5) http://interactive.usc.edu/blog-old/wp-content/uploads/2010/08/Image_of_the_City.pdf

 Kevin Lynch " Image of the city"

Nothing is experienced by itself, but always in relation to its surroundings, the sequences of events
leading up to it, the memory of past experiences.

...

Moving elements in a city, and in particular the people and
their activities, are as important as the stationary physical parts.
We are not simply observers of this spectacle, but are ourselves
a part of it, on the stage with the other participants."


6) http://postmoderna-kultura.blogspot.com/2009/06/kristijan-norberg-sulc-ka-autenticnoj.html

Kristijan Norberg Šulc,  "Ka autentičnoj arhitekturi"

Sva mesta liče sve više i više jedno na drugo i gube ono što je u prošlosti činilo od nje genius loci
....
 Jednoiličnost i haos jesu na izgled protivurečne, ali, gledajući na njih iz veće blizine, primećujemo da su to veoma isprepletani vidovi opštije krize koju možemo da nazovemo nestankom mesta.

...
Za njega (Aldo Rosi, "Arhitektura grada") grad je arhitektonska stvaranost koja ima stalnost i značenje, spomenici koje on zaklanja služe kao žižne tačke okoline i stvaraju gradski oblik. Tako on posmatra grad kao umentičko delo koje treba da budu analizirani i odrešeni.


Chomsky

"...fundamental element of human nature is the need for creative work..."


8) http://www.arhns.com/aa/upload/aa_01%20online.pdf

Biljana Vilotić, "Grad - teatar javnog života"

Arhitektura artikuliše kretanje, ona je reper, ciljna tačka zadržavanja, ona „nepovezani tok ljudi preobražava
u grupe“ koje teže istim sastajalištima
...
Gradske scene su oblici društvenih interakcija, dešavanja u okviru javnih prostora, jasno - to su društvene grupe okupljene oko istog sadržaja, u istim ili sličnim uslovima. Mogli bismo ih smatrati i parametrima kulturnog nivoa i bogatstva duha jednog grada. Gradske scene se formiraju u oku posmatrača; doživljaj svake od njih se razlikuje od individue do individue.

...
Dejvid Harvej je rekao da je : " Pravo na grad, pravo da se menja menjanjem sebe."
...
‚‚identificira sa svojom četvrti, a ne sa svojim gradom” (Supek, 1987)
...
Rudij Supek – „stanovati nije isto što i prebivati“




TEXT

Ko pravi javni prostor i za koga?

Da li smo mi kao pojedinci-korisnici uopšte uključeni u nastanak javnog prostora ili je naša jedina uloga da ga koristimo? Da li nas stvaralac javnog prostora uslovljava kako da koristimo taj javni prostor? Ako uzmemo u obzir da javni prostor treba da oslikava stanje društva, da li je normalno da pojedinci koji čine to društvo ne učestvuju u samom stvaranju tog prostora? Da li su javni prostori konačni? Da li se projekat javnog prostora završava onda kada je on fizički napravljen?

Da bi se stvorila određena slika društva, potrebno je napraviti javne prostore. Kao i sve u državi i u pravljenju javnog prostora postoji određena hijerarhija. Da bi pojedinac, arhitekta, projektovao javni prostor, mora se pridžavati određenih normi koje mu nameće država, pa samim tim stvara javni prostor koji uslovljava korisnike da u njemu deluju po određenim načelima.

Mišel Fuko, "Treba braniti društvo" - "Teorija dominacije, odnosno teorija dominacije umesto teorije suvereniteta, znači sledeće: umesto da pođemo od podanika kao jedinke ( ili čak podanika kao mnoštva) i tih elemenata koji bi prethodili odnosu i koje bismo mogli lokalizovati, trebalo bi poći od samog odnosa vlasti, odnosa dominacije tamo gde se on zasniva na činjenicama i gde deluje, te videti kako sam taj odnos određuje elemente na koje se odnosi."

Što implicira da  javni prostor predstavlja sliku vlasti a ne sliku društva. Pojedinac gubi svoj identitet, tj. postavlja se pitanje da li ga je ikada imao kao pojedinac ili je samo kao deo društvene grupacije. Verovatno je to posledica procesa projektovanja gde se javni prostor posmatra kao model, kao univerzalan za svaku grupaciju korisnika. Nasuprot ovom pristupu je projektovanje uslovljeno tipizacijom gde se na samom početku procesa proučavaju potrebe korisnika i sami korisnici pa se arhitektura tj. javni prostor prilagođava tim potrebama.  Projektovanje po modelu uslovljava ponašanje korisnika, gde država ima veći stepen manipulacije nad društvom, dok je projektovanje javnog prostora kao tipa uslovljeno ponašanjem i potrebama korisnika.

Dejvid Harvej : " Pravo na grad, pravo da se menja menjanjem sebe."

Da li se u procesu projektovanja ostavlja mesto za naknadno delovanje pojedinca, projekat ostaje otvoren, ili se projektuje kao konačan? Ako kažemo da grad može da se menja, to znači da se on menja kroz delovanje pojedinca u okviru organizacije društva. Pojedinac svojim delovanjem provocira druge individue na ekvivalentno delovanje.




Thursday, October 10, 2013

Zadatak

Cilj predmeta je da se shvati nužnost teorijskog istraživanja javnog prostora kao istrumenta socijalizacije i socijalne razmene u gradovima. Suočeni sa složenošću i kontradikcijama razvoja savremenih gradova  u kojime javni prostor ima sve manji značaj, arhitektura više ne može da se oslanja na metode iz prošlosti već mora da traga za novima da bi se izborila za značajnu ulogu u društvu. Istraživanje značaja javnog prostora predstavlja put arhitekture ka osvajanju novih horizonata.

Studenti rade u parovima gde jedan drugom postavljaju  konkretno pitanje o javnom prostoru na koje ne znaju da odgovore. Dva pitanje  se povezuju u jedno koje postaje predmet istraživačkog projekta. Kroz pisanje teksta, studenti tragaju za mogućnostima tumačenja i vrsti aktivnosti koja bi mogla da ih dovede do rešenja. Kao razrešenje treba da se pojavi proizvod koji će pomeriti stvari od neznanja ka smislu.. Proizvod može da bude predmet, priča, film, kuća, muzika...